Uvod u Arhiv dizajna

tekst: Marko Golub

Ova „izložba izložbi“ pomalo tendenciozno nazvana  „arhivom dizajna“ nije arhiv u pravom smislu riječi, ali predstavlja jedan mogući izbor iz dokumentacije specifično napravljene za potrebe različitih autorskih i kustoskih izložbi o povijesti hrvatskog dizajna produciranih u HDD galeriji od 2009, dakle od samih njenih početaka, do danas.

Ta dokumentacija, u obliku timelinea, didaktičkih panoa, proširenih legendi, plakata, web stranica, videointervjua i slično, izvorno je u nekim slučajevima ujedno bila i jedini sadržaj samih izložbi. U drugima, ona je informirala posjetitelja o kontekstu iza određenih dizajnerskih artefakata i eksponata, dok je u trećima nosila čitave izložbene koncepte, u kojima su sami eksponati gotovo imali ulogu materijalne reference koja podržava i daje stvarnu dimenziju dokumentarnom, historiografskom, edukativnom ili didaktičkom materijalu. Prvotna ideja bila je okupiti na jednom mjestu nekoliko najzanimljivijih primjera istraživanja i izložbi koje su poduzeli dizajneri praktičari, bilo na temu povijesti, bilo određenih fenomena dizajna koji su povlačili sa sobom neka važna pitanja o svom društvenom, ekonomskom i kulturnom kontekstu.

Taj „praktičarski“ pristup teorijskom, ili diskurzivnom aspektu dizajnerske produkcije činio nam se važnim jer je posljednjih godina stekao jasnu vidljivost i niz sljedbenika prvenstveno među mlađom generacijom dizajnera, koji su očito imali potrebu da kroz istraživanje vlastitog zaleđa, autora i dostignuća koja su im prethodila, sagledaju i vlastitu praksu kao dio nekog većeg kontinuiteta te postave pitanje što je to čime se sami bave, zašto se tim bave, koje je poslanje, uloga, doseg i učinak dizajna u našoj svakodnevici nekad i danas. Taj trend se razvijao spontano i zapravo je širi od aktivnosti HDD-ove matične galerije, te se u tom smislu mogu izdvojiti i vrlo vrijedni projekti Sanje Bachrach i Marija Krištofića, udruge Vizum, blogovi Željka Serdarevića i rad nekolicine drugih, ali činilo nam se zanimljivim vidjeti na koji će način izložbe rađene za specifične skromne prostorne gabarite HDD-a, odnosno njihovi inserti, bez većih intervencija u postojeću građu funkcionirati kao nova, objedinjena cjelina u sasvim drugačijem prostoru. Pridružili smo im i nekoliko projekata iza kojih ne stoje isključivo dizajneri, nego stručnjaci iz drugih disciplina, zato što govore sličnim jezikom, koriste slične pristupe, na sličan način koriste medij izložbe, zanimaju ih slične stvari u približno isto vrijeme.

Kronološki prva izložba u ovoj selekciji pripada Dejanu Kršiću, koji je 2009. dobiveni termin u Galeriji iskoristio na način da demonstrira smjer i širinu zahvata svog nedugo ranije ponovno pronađenog interesa za historiografiju hrvatskog (grafičkog) dizajna. Kršićeva tadašnja teza da postoji „povijest“ hrvatskog dizajna, ali ne postoji artikulirana „pripovijest“, narativ te povijesti, ostala je trajno referentna za većinu budućih projekata sličnih ambicija, a i sam sam je često citirao pokušavajući kontekstualizirati neke od narednih pothvata njegovih kolega dizajnera. Izložba Dizajniranje novih medija Ivice Mitrovića (u suradnji s Olegom Šuranom i Lukom Vidošem) direktno je preuzela neke elemente Kršićevog pristupa poput kompleksnog timelinea (što je pak opet nasljeđe Arkzina), ali se pozabavila i nekim drugim problemima poput pitanja arheologije medija, odnosno načina na koji se mogu prezervirati, dokumentirati i predstaviti djela novomedijskog dizajna nastala u okviru danas zastarjelih ili dokinutih tehnoloških platformi i sučelja. Mitrović i Šuran tako su se služili tiskom, videodokumentacijom, web referencama ili prepričavanjem kako bi pokazali zašto su i na koji način određeni radovi u području dizajna elektroničkih medija, dizajna interakcija i sl. bili važni i zanimljivi. Web stranica je i dalje aktivna, a u međuvremenu je izašla i knjiga.

Skriveni dizajn, izložba kustosice Koraljke Vlajo posvećena odjelu dizajna tvrtke Končar između 1961. i 1990. ponovno koristi timeline, predstavlja i neke od Končarevih prepoznatljivih proizvoda (kalorifere, mlince za kavu, bojlere i sl.), ali u najzanimljivijem dijelu osvrće se na kompleksne industrijske projekte i s velikom pažnjom prikazuje čitave elaborate oko nekih od njih. Dijelom je to iz profesionalne strasti (Koraljka Vlajo je, osim što radi kao kustosica, educirana dizajnerica), a dijelom iz želje da se nadigra nostalgični sjaj koji lako može odvesti u površnost. Sintagma „skriveni dizajn“ iz naslova ove izložbe, koja se odnosila na status predmeta široke upotrebe i vidljivosti s kojima su se korisnici previše saživjeli da bi u njima prepoznali vrijednost, ime i autorstvo, ili na predmete usko specijalizirane primjene koji za većinu nisu dio svakodnevnog okoliša, kasnije se pokazala kao prikladan putokaz za neke druge projekte poput onog o stolcima iz TMN Jadran ili nedavne izložbe o Zvonku Bekeru i poslijeratnoj ekonomskoj propagandi. Mnoge od njih pokušale su, izravno ili neizravno, skinuti etiketu „modnog ekskluziviteta“ s dizajna i preusmjeriti fokus na njegovu ulogu u svakodnevnom životu, njegovu vezanost za društveni kontekst, proizvodnju, metode, procese, uvjete u kojima nastaje.

U zadnje vrijeme često spominjan projekt dizajnerskog istraživanja nasljeđa poduzele su Lana Cavar i Narcisa Vukojević pod krovnim imenom Iskopavanja. Iako je on dosad rezultirao dvjema izložbama (i njihovim brojnim gostovanjima), zapravo je riječ o nizu sustavnih aktivnosti dokumentiranja dizajna koji je dosad obuhvatio područje ovitaka knjiga i vizualnih identitetskih znakova. U oba projekta izložbeni je aspekt zapravo sporedan u odnosu na proces dokumentiranja, pa preuzima različite predstavljačke strategije – u slučaju Iskopavanja I (Sudi knjigu po koricama) težište je na samim artefaktima i njihovoj kompoziciji te pripadajućem webu, dok su se u Iskopavanjima II autorice služile tiskanom intervencijom u prostoru. Mnogi mlađi autori i autorice upravo će ovaj često publicirani projekt navesti kao direktnu inspiraciju za vlastita istraživanja. Ukorijenjenu predrasudu da se diskurzivnim aspektom dizajna bave samo autori profesionalno povezani s područjem kulture razbio je pak Goran Martin Štimac, autor sa zaleđem u korporativnom oglašavanju zaljubljen u dizajn magazina iz prošlih razdoblja, koji je predložio prilično ambiciozan koncept „retrospektive“  globalno uglednog grafičkog dizajnera Romana Cieslewicza – iz lokalnog  očišta. Istražujući Cieslewiczeve veze s hrvatskom i jugoslavenskom sredinom i njenim protagonistima (uz fokus na redizajnu magazina Start) Štimac je konstruirao jedan inspirativan i detaljan narativ služeći se minimalnim budžetnim sredstvima. Timeline je riješen A3 printevima prelomljenim kao u knjizi i dopunjen video intervjuima s Cieslewiczevim suvremenicima te plakatima i grafikama posuđenim ljubaznošću institucija poput MDC-a i MSU-a, time otvarajući mogućnost nekih budućih suradnji.

Autorska izložba Borisa Ljubičića o dizajn projektu VIII Mediteranskih igara u Splitu 1979. pružila je pak detaljan uvid iz prvog lica u jedan od najkompleksnijih zahvata u području vizualnih komunikacija u bivšoj državi. Sama izložba tek se djelomično oslanjala na originalne artefakte (plakati, knjiga standarda), a u većem je dijelu pokušala prikazati osnovnu logiku i razvoj Ljubičićevog znaka Igara, vizualnog identiteta i njegovih brojnih aplikacija koje je na čelu s ovim dizajnerom odradio Tim vizualne komunikacije CIO. Osim toga, izložba je zapravo afirmirala ovaj projekt kao paradigmu za dugoročne i sveprožimajuće dosege prakse vizualnih komunikacija u kontekstu velikih javnih narudžbi. Nešto slično dotaknula je i izložba Sport, zdravlje, ugostiteljstvo, obrazovanje, kultura i rad, u koncepciji Ivane Borovnjak uz suradnju sa mnom i Mladenom Orešićem. Izložba je odala počast trima svakodnevnim predmetima koje poznaju svi koji su ikad studirali u Zagrebu, boravili u nekoj od zdravstvenih ustanova, čekali autobuse na kolodvorima ili skandirali na sportskim terenima, bez da im nužno znaju ime. Njihova imena su Modres, UNI87 i Ergoline, stolci koje je sjajno dizajnirao Mladen Orešić u suradnji s Marijanom Orešićem, a masovno ih je proizvodio TMN Jadran 80-ih godina. Izložba je bila i svojevrsni izvještaj o današnjem stanju, kroz fotografski objektiv Bojana Mrđenovića, ali uključivala je i presjek dokumentacije, uključujući stare tvorničke časopise, medijske napise i originalne promotivne materijale.

 

Mala retrospektiva dizajna Bogdana Budimirova, nastala povodom Nagrade HDD-a za životno djelo ovom arhitektu i dizajneru, značajna je pak zbog nastojanja autora izložbe Maroja Mrduljaša sa suradnicima da uvjerljivo dovede u vezu arhitektonska i dizajnerska ostvarenja kroz prizmu Budimirovljevog sistemskog, integrativnog razmišljanja koje nadilazi granice disciplina. Konačno, izložba i istraživanje pod nazivom Dizajnerice 1930 – 1980: Kontekst, produkcija, utjecaji autorica Maje Kolar i Maše Poljanec u suradnji s Anom Bedenko, kao da je zatvorila ovaj ciklus započet s Kršićevim timelineom „dizajniranog u Hrvatskoj“ ubacivši u nju elemente za jednu značajnu korekciju – ugrađivanje opusa žena dizajnerica u povijesnu pripovijest koja se i dalje (ne samo kod nas) oslanja na kronološko nizanje uglavnom muških imena. Paralelno s nabrojenima, u Galeriji je realiziran i niz drugih izložbi kroz koje je producirana nova dokumentacija, pa uz inserte iz njih (većinom nisu rekonstruirane cijele izložbe nego njihovi segmenti), prikazujemo i video intervjue nastale u kontekstu mini-projekta mapiranja dizajna u Puli Olega Šurana (Tko vidi dizajn u Puli?), razgovore sa suradnicima i kolegama Tomislava Lerotića na temu njegovog aktivističkog i pedagoškog rada, te dijaloge o specifičnoj problematici dizajna postava izložbi s autorima različitih generacija koje je Lea Vene sa suradnicama realizirala za izložbu Prostori između. Postavljanjem svih ovih izložbi na jedno mjesto htjeli bismo vidjeti na koji je način spoznaje i informacije proizašle iz njih moguće strukturno povezati i učiniti dostupnijima i komunikativnijima, a da se ne naruši autorski integritet svakog od tih nedvojbeno autorskih projekata. No istovremeno, htjeli smo i ponovno otvoriti par bitnih pitanja kojima se svatko od autora i autorica zastupljenih ovom selekcijom sigurno bavio – što je dizajn? koja je njegova uloga? kako govoriti o dizajnu? kako izlagati dizajn u galerijskim uvjetima?