tekst: Marko Golub
Ova „izložba izložbi“ pomalo tendenciozno nazvana „arhivom dizajna“ nije arhiv u pravom smislu riječi, ali predstavlja jedan mogući izbor iz dokumentacije specifično napravljene za potrebe različitih autorskih i kustoskih izložbi o povijesti hrvatskog dizajna produciranih u HDD galeriji od 2009, dakle od samih njenih početaka, do danas.
“Uvod u Arhiv dizajna”
Prvi put kada se 2009. godine, zahvaljujući nagradi HDD-a u kategoriji Dizajn vizualnih komunikacija na Izložbi hrvatskog dizajna 0708, ukazao povod da se u HDD galeriji napravi izložba Dejana Kršića, samozatajni je dizajner glatko izbjegao pokazati reprezentativan izbor svojih radova i odabrao prilično široku zaobilaznicu. Naime, za tek osnovanu Galeriju u sklopu tek useljenog novog sjedišta udruženja tada je trebalo na brzinu složiti kakav-takav program dok se izložbena djelatnost ne uhoda, pa je praksa bila pozivati laureate s HDD-ove bijenalne izložbe da gostuju u prostoru i smisle nešto pametno.
Izložba predstavlja jedno od mogućih čitanja razvoja dizajnerske produkcije u području novih medija u Hrvatskoj tijekom posljednjih petnaestak godina. Oslanjala se na panoramsku kronologiju unutar koje je istaknuto trideset projekata, prvenstveno baziranih na internetu, koje autor vidi kao utjecajne i značajne u konceptualnom, tehnološkom, medijskom i dizajnerskom smislu.
Izložba je prikazala svu raznolikost proizvodnje Končareva Odjela dizajna tijekom dva desetljeća, njezinu kronologiju u tadašnjem gospodarskom i društvenom kontekstu, originalne proizvode i njihovu evoluciju te metodologiju kojom su nastajali. Predstavila je i brojne dizajnere koji su, podređujući vlastiti autorski ego kolektivnom cilju, danas dijelom nepravedno zanemareni, a iznimno su bitni za svaku ozbiljnu povijest hrvatskog industrijskog dizajna. Končarev Odjel dizajna svojom je metodologijom rada – pa i samim svojim postojanjem – bio aberacija u jugoslavenskoj proizvodnoj politici.
Iskopavanja su autorski istraživački projekt koji za predmet uzima hrvatsku dizajnersku baštinu u najširem smislu. Projekt obuhvaća povijesno razdoblje između 1945. i 1990. godine koje se, najvećim dijelom, preklapa s formativnim razdobljem dizajna u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Cilj Iskopavanja je revalorizacija pronađenih djela dizajna te uspostavljanje referencijalnih i intertekstualnih veza sa suvremenom praksom i teorijom dizajna.
Izložba je bila posvećena jednom od najznačajnijih i najutjecajnijih dizajnera druge polovice 20. stoljeća, čije su retrospektive priređivale institucije poput pariškog Centra George Pompidou i Royal College of Art u Londonu. Ova se, međutim, ne oslanja na reprezentativnu skupu produkciju, već nastoji ući u trag slavnom poljsko-francuskom dizajneru upravo na području Hrvatske te rasvijetliti njegovu sporadičnu prisutnost putem samostalnih i skupnih izlaganja, publikacija, često spominjanog redizajna kultnoga magazina Start, ali i utjecaja na generacije domaćih dizajnera.
Izložba se fokusirala na jedan od najambicioznijih i najkompleksnijih dizajnerskih zahvata svoga vremena – dizajn vizualnog identiteta međunarodne sportske manifestacije VIII. Mediteranskih igara. Kontekst događanja od opće društvene važnosti poslužio je kao izuzetna podloga za ambicije onoga što će postati projektom vizualnog identiteta MIS 1979. rađenim sa sasvim jasnom namjerom da trajno promijeni standarde i prioritete grafičkog dizajna u Hrvatskoj, Jugoslaviji i šire.
Izložba je koncentrirana na tri linije proizvoda koje je za tvornicu Jadran 80-ih godina prošloga stoljeća dizajnirao Mladen Orešić u suradnji s Marijanom Orešićem – Ergoline, Modres i Uni87 te osim samih predmeta uključuje i bogatu arhivsku i novoformiranu fotografsku i videodokumentaciju o procesu njihova nastanka, kontekstu u kojemu su proizvedeni i distribuirani te o njihovoj današnjoj sveprisutnosti i prepoznatljivosti.
“SPORT, ZDRAVLJE, UGOSTITELJSTVO, OBRAZOVANJE, KULTURA I RAD – STOLICE IZ TMN JADRAN 80-ih”
Izložba je bila zamišljena kao koncizan uvid u rad ovog iznimnog autora, te je strukturirana putem dva prepletena segmenta. Jedan je edukativnog karaktera i posvećen projektantskim metodologijama koje je Budimirov istraživao putem arhitektonskih i dizajnerskih radova, dok je drugi prikazivao prikupljene ključne originalne predmete produkt dizajna i radne makete.
Cilj projekta, koji se nastavlja i izvan okvira ove ogledne izložbe, jest istražiti kontinuitet “ženske dizajnerske scene”, autorske dosege dizajnerica, utjecaj na suvremenike i današnje dizajnere, te okruženje i uvjete u kojima su djelovale. Sama izložbena prezentacija oslanja se na tridesetak novonastalih autorskih plakata koji su svojevrsni hommage selektiranim dizajnericama, s paralelnim formiranjem rastućeg arhiva tekstualne i fotografske dokumentacije o ženama u dizajnu na internetu.
Videointervjui nastali za potrebe izložbe Dizajnerski i aktivistički arhiv Tomislava Lerotića. Izložba je bila usredotočena na tri područja djelovanja ovoga autora koja se međusobno nerijetko i prepliću – od projekata, prijedloga i koncepata vezanih za očuvanje okoliša, primjereno zbrinjavanje otpada, označavanje proizvoda prilagođeno potrošačima, prava na informaciju, obnovljive izvore energije, preko edukacijskog angažmana u području dizajna do luminokinetičkih objekata koje je realizirao i izlagao od početka devedesetih godina.
Izložba Prostori između: dijalozi o dizajnu izložbi inicirana je serijom intervjua s dizajnerima i arhitektima čiji je aktivan angažman na postavima izložbi bio poticaj za razgovor o domaćim postavljačkim praksama. Intervjuirani su Nina Bačun, Ana Dana Beroš, Mario Beusan, Dora Bilić i Tina Müller (studio Bilić Müller), Oleg Hržić, Vanja Iilić, Nikolina Jelavić Mitrović, Željko Kovačić, Damir Prizmić i Nika Pavlinek, Marko Rašić i Vedrana Vrabec (Studio Rašić) te Marko Šesnić i Goran Turković.
“VIDEOINTERVJUI: PROSTORI IZMEĐU – DIJALOZI O DIZAJNU IZLOŽBI”
Tko vidi dizajn u Puli zbir je digitalnih videosekvenci putem kojih Oleg Šuran nastoji istražiti kako grad Pula živi dizajn, koje su odlike ”pulskog dizajna” i što on točno predstavlja, odnosno tko i kako oblikuje vizualne kodove grada. Proces mapiranja “dizajna u Puli” započinje s četiri videointervjua s četvero građana Pule. Njihove priče otvaraju nove dijelove slagalice i upućuju na nove svjedoke i pripovjedače koji nose iduće sekvencije.
